Visina letenja bespilotnih zrakoplova
Prilog, Dio A, UAS.OPEN.010, stavak 2 – Uredba (EU) 2019/947
(2) Ako u operaciji UAS-a bespilotni zrakoplov polijeće s prirodno povišenog tla ili ga prelijeće, ne smije se udaljavati više od 120 metara od najbliže točke na tlu. Udaljenost se određuje uzimajući u obzir konfiguraciju terena, primjerice ravnicu, brdo ili planinu.
Razumijevanje visine letenja predstavlja ključan element sigurnosti operacija bespilotnih zrakoplova u zračnom prostoru. Tijekom leta pilot može izgubiti percepciju stvarne visine bespilotnog zrakoplova, osobito u području s izraženim reljefom. Stoga je važno razlikovati pojmove AGL (Above Ground Level), odnosno visinu iznad tla, i MSL (Mean Sea Level), odnosno nadmorsku visinu.
U skladu s Uredbom (EU) 2019/947, maksimalna dopuštena visina letenja bespilotnog zrakoplova iznosi 120 metara iznad najbliže točke tla. To znači da, ako se bespilotni zrakoplov nalazi izravno iznad vrha planine, dopuštena visina određuje se u odnosu na taj vrh. U takvoj situaciji bespilotni zrakoplov može letjeti do 120 m iznad vrha planine, sve dok se nalazi neposredno iznad tog dijela terena.
Do pogreške često dolazi kada se s vrha planine započne let prema nižem terenu ili dolini. U takvim situacijama pilot može izgubiti percepciju stvarne visine bespilotnog zrakoplova u odnosu na tlo, zbog čega bespilotni zrakoplov može nenamjerno premašiti dopuštenu visinu. Zbog toga se preporučuje kontinuirano pratiti AGL vrijednost na kontroleru bespilotnog zrakoplova.
Prilog, Dio A, UAS.OPEN.010, stavak 3 – Uredba (EU) 2019/947
(3) Ako se bespilotni zrakoplov približava umjetnoj tvorevini višoj od 105 metara na horizontalnu udaljenost manju od 50 metara, a subjekt nadležan za tu tvorevinu zatraži da se operacija provodi na većoj visini, dopušteno je letjeti najviše 15 metara iznad te tvorevine.
Iz navedenog je vidljivo da se pravila koja se odnose na umjetne tvorevine, poput zgrada, razlikuju od pravila koja vrijede za prirodne uzvisine. U slučaju umjetnih objekata nije dopušteno letjeti više od 15 m iznad najviše točke objekta, dok se kod prirodnih uzvisina, poput planine ili brda, maksimalna visina određuje prema pravilu 120 m iznad najbliže točke tla.
Zanimljivosti
Granica od 120 m uvedena je kako bi se osigurala vertikalna separacija između bespilotnih zrakoplova i zrakoplova s posadom. U većini operacija zrakoplovi s posadom u pravilu ne lete ispod približno 150 m iznad tla, osim tijekom polijetanja, slijetanja ili u posebnim operacijama.
Postavljanjem ograničenja za bespilotne zrakoplove na 400 stopa (120 m) stvara se sigurnosni razmak između dviju vrsta zračnog prometa. Time se smanjuje vjerojatnost susreta bespilotnih zrakoplova i zrakoplova s posadom te se povećava sigurnost zračnog prostora.
NAPOMENA:
Tijekom operacije bespilotnog zrakoplova moguće je da se u blizini područja leta pojave posebne zrakoplovne operacije, primjerice operacije hitnih službi. Jedan od tipičnih primjera je slijetanje helikoptera službi spašavanja ili medicinskog prijevoza u blizini mjesta na kojem se provodi operacija bespilotnog zrakoplova. U takvim situacijama potrebno je odmah procijeniti okolnosti i poduzeti sve raspoložive mjere kako bi se izbjegla mogućnost sudara ili opasnog približavanja zrakoplova. Udaljeni pilot mora dati prednost zrakoplovima s posadom te, prema potrebi, odmah smanjiti visinu leta, udaljiti bespilotni zrakoplov iz područja operacije ili ga sigurno prizemljiti.
